top of page
Intervju za posao

Na različitim portalima u oblasti psihologije možete pronaći odlične savjete u vezi sa prvim korakom u traženju posla tj. pisanju biografije, CV-a... Međutim, da li je dovoljno napraviti i poslati kvalitetnu biografiju? Ja bih dodao da je to 30% zadataka koje trebate obaviti kako bi Vas poslodavac zaposlio. Podjelit ću sa Vama teoretska i praktična iskustva te savjete kao i smjernice šta da uradite nakon ovog koraka.
Potrudit ću se da što jasnije i detaljnije odgovorimo na ovo pitanje.
Kako bismo objašnjenja učinili razumljivim psiholozima i nepsiholozima učinit ćemo to na slijedeći način (Vi ste, čitatelju, glavni akter cijele priče): Napisali ste odličnu biografiju. Posavjetovali ste se sa nekoliko iskusnih zaposlenih osoba, sa onima koji su ovu proceduru već prošli. Povratna informacija bila je pozitivna. Ulazite u sobu i palite svoj kompjuter i e-mailom šaljete biografiju poslodavcu čiji ste posao smatrali najzanimljivijim i odgovajućim za Vaše kompetencije i znanje. Učinili ste prvi korak i sad ostaje čekati. Prošlo je već  više od 15 dana, ali niste dobili nikakvu povratnu informaciju. U trenutku kad ste pomislili da je to još jedan poslodavac koji je zaposlio rođaka/rođaku Vaš mobilni telefon je zazvonio. Javljate se, a sa druge strane „linije“ progovara uljudna gospođa koja Vas želi obavijestiti da ste Vi izabrani u uži krug kandidata koji bi trebali doći na testiranje. Prolazi još nekoliko dana nakon što ste obavili testiranje. Sigurni ste 100% da je Vaš rad kvalitetan i to je potvrđeno pozivom kojim ste dobili informaciju da ste pozvani na intervju za posao.

 

Presretni ste, zar ne? Ponovno ste stupili u kontakt sa Vašim neformalnim savjetnicima (partnerom; roditeljima; članom porodice ili najboljim prijateljem/prijateljicom) koji Vam govore da je intervju za posao ozbiljna stvar i da se zbog toga morate ozbiljno i pripremiti. Oni Vam savjetuju da trebate unaprijed razmotriti koja su to pitanja koja od strane poslodavaca budu najčešće upućena. Saznali ste, prikupili pitanja i smislili odlične odgovore (za pitanja na koja je moguće unaprijed odgovoriti). Spremni ste za intervju ostavljajući sreći 5% da uradi svoj posao. Dakle, 30% posla sa biografijom ste obavili, 5% prepuštate sreći, a 65% završili ste Vašim pažljivim uvježbavanjem mogućih scenarija u vezi postavljenih pitanja i Vaših odgovora. Vaš posao za potragom posla se bliži kraju, spremni ste za intervju.

Ne. Prevarili ste se. Preskočili ste jedan vrlo važan korak koji Vas može koštati budućeg zaposlenja. Neverbalnu komunikaciju.

Procijenili ste situaciji i zaboravili da će se Vaša komunikacija prilikom intervjua odvijati putem više kanala komunikacije i to da će se: cjelokupan uticaj poruke (Vas kao i poslodavca) sastoji od verbalnog djela (samo riječi) koji je zastupljen sa 7% vokalnog uticaja (uključujući ton glasa i boja glasa) koji je zastupljen sa 38% i neverbalnog uticaja sa 55% od ukupne komunikacije (Albert Mehrabian 1971; prema Pease, 1991). Prethodno ste, uz pomoć Vaših pomagača savladali 45% (ton i boja glasa te izgovorene riječi) pripreme za intervju, ali ste u potpunosti zaboravili neverbalnu komunikaciju. Iz navedenog se može zaključiti da se najveći dio naših poruka razmjenjuje neverbalnom komunikacijom iako se na prvi pogled čini da je to putem govora.       

U svakodnevnom životu, osim situacija kao što je telefonski razgovor, interpersonalna komunikacija i socijalna interakcija odvija se putem više kanala. Potpuna i kvalitetna komunikacija nezamisliva je bez kombinacije više kanala (verbalnih i neverbalnih), a jasna interpretacija (dekodiranje) poruke koju pošiljalac upućuje primatelju/primateljima nemoguća je na osnovu podataka samo jednog kanala.

U svakom pogledu neverbalna komunikacija svojstvena je, jer tjelesni pokreti, facijalna ekspresija i gestovi zamjenjuju riječi za koje se smatra da su dominantne  unutar verbalne komunikacije (Dizdarević, 1998). U posljednjih 30 godina, sprovedena su mnoga istraživanja u domenu neverbalne komunikacije (Darwin, 1872; Ekman i Friesen, 1975; Ekman, 1993; Ekman 1994; Henley, 1977; prema Penington, 1997), a mi ćemo Vam u ovom članku predstaviti najvažnije delove koje ćete koristiti prilikom Vašeg putovanja ka kancelariji u kojoj ćete dobiti odluku o mogućem zapošljavanju.

Argyle (1975; prema Aronson i sar, 2005) navodi nekoliko funkcija neverbalne komunikacije: izražavanje emocija, otkrivanje stavova, odražavanje osobina ličnosti i regulisanje verbalne komunikacije. Isti autor kao kanale neverbalne komunikacije navodi: pogled i kontakt očima, izraze lica, način korištenja osobnog prostora i dodira, gestove prstima i rukama i dr.  Mi ćemo se ovdje parcijalno posvetiti nekim od navedenih funkcija neverbalne komunikacije.



PRVI NEVERBALNI ZNACI - Nije važno da li ste muškog ili ženskog pola, Vaš prvi „zadatak“ biće da procijenite kakav stil odijevanja zahtjeva pozicija za koju aplicirate. Odjeća govori dosta o ljudima (Pease i Pease, 2005). Sigurno ne želite otići u farmericama i običnoj majici te uz sve to uklopiti jedne odlične nove patike koje ste kupili prije nekoliko dana? Ukoliko procijenite da Vaša pozicija zahtjeva takvo nešto, učinite to (iako se za ovakve pozicije rijetko organiziraju intervju u našoj regiji). Ukoliko Vaša odjeća podrazumijeva muške ili ženske cipele, pobrinite se da ove cipele budu čiste tako da Vam mogu poslužiti kao ogledalo. Čista obuća je obavezna. To će reći mnogo o Vama. Ne želite da poslodavac po Vašoj obući sazna da li je ispred zgrade blato ili ne pa stoga koristite taksi. Spremili ste se, i izlazite iz kuće. Pazite, obucite se onako kako ćete se osjećati lagodno. Čini mi se da ste nešto zaboravili. Zaboravili ste torbu (ukoliko već niste ponijeli onu malenu mušku ili žensku torbu). Ovakvu malu vrstu torbe vratite nazad u kuću ukoliko ste krenuli na intervju za posao koji će podrazumevati kancelarijski posao. Vratite se i uzmite torbu koja će o Vama govoriti kao o ozbiljnom radniku koji će u torbi obavezno ponijeti kopiju svoje biografije, ovjerene kopije diploma i certifikata te štampanu listu Vaših referenci ukoliko postoje. Vjerovatno niste ni svjesni koliko ćete fascinirati budućeg poslodavca koji će samo pomisliti na neki dokument, a vi ćete se samo poslužiti svojom torbom i iznenaditi sve u prostoriji.



Ulazite u zgradu.



1.    Susret sa poslodavcem: Gospođa na recepciji upućuje Vas u prostoriju u kojoj već sjede članovi tzv. komisije. Trenutak je da aktivirate sve ono što ste pripremili (izgled, riječi, neverbalno). Vjerovatno će prvi korak biti rukovanje. Uvijek je teško kad upoznajete nekog po prvi put. Imate li ili nemate običaj da se rukujete, ovaj put sačekajte da se Vama pruži ruka. Pazite, prilikom rukovanja ne želite slomiti ruku nekom ko će Vas možda zaposliti. Rukujte se ravnomjerno, a ne kao mlitava riba. Nemojte biti smrtno ozbiljni, ali ne želite ni da Vam poslodavac izbroji sve zube.

2.    Sjedenje: Ne sjedajte bez uputa od strane poslodavca. Nakon što Vam pokaže mjesto, sjednite. Način na koji sjedite budućem će poslodavcu dati određeni broj informacija (Wainwright, 2001). Ne želite se sigurno ispružiti kao da je opuštena kućna atmosfera, ali ne smete se ponašati ni kao da sjedite na autobuskoj stanici na kojoj je temperatura ispod nule. Smjestite se opušteno, ali nikako propušteno. Koliko god razgovor postao neformalan tokom vremena, ne smete leći na stolicu. Ne gledate utakmicu ili omiljenu seriju kod kuće.

3.     Ne pravite nikakve defanzivne barijere Vašem tijelu: Intervju za posao nije vrijeme kada trebate da pokažete Vašu sramežljivost ili zatvorenost. Prekrstite li ruke na grudima i budete li Vašim ramenima stalno klimali, možete izgledati negativno ili čak agresivno. Ovaj gest univerzalno se smatra gestom koji je defanziva gotovo prema svemu u toj prostoriji i najčešće je korišten pri prvoj komunikaciji sa nepoznatim osobama (Benjamins. B. V. 2010). Koristite otvoreni i iskreni stav podupirući ga otvorenim gestovima naginjući se blago naprijed prema intervjueru.

4.    Držite ruke dalje od Vašeg lica: Djeca rukom pokrivaju usta kad lažu. Odrastanjem ova nesvjesna aktivnost prelazi u poluotvoreno pokrivanje usta, a zatim u munjevito brzo dodirivanje nosa. Izbjegavajte ove aktivnosti, jer će pretjerano dodirivanje lica natjerati da mu postajete sumnjivi i time ćete ga dovesti u iskušenje da Vam ne povjeruje. Kako biste izbjegli ove aktivnosti držite ruke na stolu, šake sklopljene i laktove opuštene. Pazite, ova pozicija ruku ne smije dugo potrajati, a opuštanje laktova gotovo je najvažnije jer smanjuje napetost. Istovremeno, ne pravite piramidu koja će poslodavcu nesvjesno govoriti da smatrate kako ste najpametniji u prostoriji.

5.    Ostanite fokusirani: Vrlo je važno biti koncentrisan tokom intervjua. Prestanite vrtjeti očima kao da Vam je sve u prostoriji zanimljivije od intervjuera koji Vam se obraća. Gledajte i slušajte istovremeno. Pokažite intervjueru da ga potpuno percipirate.

6.    Sjedite mirno: Nemojte se dovesti u poziciju da Vam početno treskanje noge, ili klaćenje noge od kolena na dole, od nervoze preraste u refleksno treskanje koje je gotovo nemoguće zaustaviti. Nijedan poslodavac ne želi pomisliti kako ispod stola igrate određeno narodno kolo i tako trošite dragocjeno vrijeme. Ovakvi pokreti su nepotrebni. Umjesto toga, sjedite elegantno i umjerenim pokretima oslikavajte ono što pričate.

7.   Održavajte kontakt očima: Održavajte kontakt očima sa osobom koja Vam govori, ali nikako ne buljite. Niko ne želi potencijalnog serijskog ubicu u svojoj firmi. Pokušajte sljedeće: stvorite zamišljeni trougao iznad nosa intervjuera i ne gledajte ispod nivoa njegovog nosa. Zadržite Vaš pogled u toj zoni lica. Svaki niži pogled tumači se kao intimniji (Wainwright, 2001).

8.   Usmjerite svoje tijelo: Prekrstiti ruke može biti protumačeno na već opisani način, ali prekrstiti noge možete slobodno. Ukoliko to učinite, preporučljivo je da Vaša koljena ili stopala budu usmjerena prema onom s kim razgovarate.

9.    Koristite ruke: Korištenjem ruku pokazat ćete svoje samopuzdanje, izdvojiti nešto i oblikovati vaše ideje i izjave, ali nemojte pretjerati. Niste narodni heroj ako ste stigli na razgovor za posao. Izbjegavajte upiranje prstima u osobe kojima govorite. Umjesto toga, koristite otvorene dlanove kada govorite i odgovarate na pitanja, oblikujte svoju priču koju upućujete intervjuerima i nastojte to umjereno raditi. Na ovaj način im pokažite da ste odličan govornik i manipulator, ali ne i narodni heroj sa bombama u rukama za vrijeme poslovnih sastanaka.
Ukoliko ste se odlučili aplicirati za posao, već ste to uradili ili se spremate za intervju, ovo su neke od glavnih smjernica kako da se ponašate prilikom razgovora.  Nastojite se držati navedenih principa i uspeh je zagarantovan sa 5% greške.

MOĆ JE SADA U VAŠIM RUKAMA, VAŠOJ NEVERBALNOJ KOMUNIKACIJI.


Autor: Bojan Pavlović, bacc. psihologije

Korisni linkovi

bottom of page